O vjernici, vino i kocka i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite.
Šejtan želi da pomocu vina i kocke unese medu vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjecanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hocete li se okaniti?"
(El-Maide, 90-91)
Božiji poslanik Muhammed, a.s., je rekao:
"Ko kaze svom prijatelju: 'Dodi da se kockamo,' neka podijeli sadaku." (Buharija)
Poštovani džema'ate!
Islam je vjera koja uci da covjek mora imati izbalansiran odnos prema dunjaluku, svijetu u kojem živimo, i ahiretu - svijetu na koji cemo preseliti. Kada je rijec o dunjaluku, islam podstice muslimane da se bave korisnim poslovima i vrijedno rade kako bi stekli halal zaradu i bili ekonomski neovisni. Takoder, uci nas da nema fajde od zarade koja nije halal, ma kako nam se, na prvi pogled, cinilo.
Poslijeratno vrijeme je, izmedu ostalog, vrijeme ekonomske neizvjesnosti i, za mnoge, vrijeme ekonomske krize. Pojava mnogih kriza uglavnom za sobom nosi i krizu morala. Danas mnogi ne biraju sredstva i nacine kako bi došli do zarade i ispunili svoje materijalne ambicije i ciljeve.
Jedan od nedozvoljenih nacina stjecanja mataerijalnih sredstava je i kockanje. Gornji kur'anski ajet sasvim jasno nam govori da je kockanje, kao i alkohol, šejtansko djelo, koje sa sobom ne nosi nikakav hajr.
Nije nikakva novina da postoje ljudi, možda i naši poznanici, koji su okorjeli kockari i koji na kocku stavljaju sve što posjeduju i tako rizikuju da izgube sve što imaju. Mnogi su zbog svoje strasti za kockanjem ostali bez igdje išta.
Postoje razne vrste kocke: kartanje, igranje na kockarskim aparatima, kladenje, tombole, lutrije... Ishodi svih ovih navedenih i nenavedenih igara zavise od puke srece.
Kockanje je prisutno svugdje u svijetu a narocito u tranzicijskim društvima poput našeg. Neke procjene govore da je Bosna i Hercegovina prva u Evropi po broju kladionica u odnosu na broj stanovnika. Takoder se pretpostavlja da ove kladionice redovito posjecuje oko pola miliona BH stanovnika.
Kako je poznato postoji veliki broj kockarskih igara, a ja cu spomenuti samo tri koje su u nas najpoznatije i u koje je ukljuceno najviše ljudi. To su: bingo, loto i sportska prognoza.
Odmah treba reci da su to kockarske igre poput svake druge kockarske igre koje zavise od puke srece i koje su, samim tim, islamom zabranjene. Svaka igra ciji je ishod, rezultat srece i u kojoj gubi vecina ulagaca je islamom zabranjena.
>>>Šta je karakteristicno za ove igre i njihove igrace?
Vecina onih koji su ukljuceni u ove igre nisu spremni priznati da su one kocka poput drugih kockarskih igara. Valjda razlog leži u tome što se u ovim igrama novac uglavnom ne gubi na veliko, nego pomalo i postepeno.
>>>Ko su igraci ovih igara, odnosno, ko su kockari?
U našem društvi igre na srecu igraju skoro pa svi. Nazalost, rijetki su oni koji se cuvaju ovog harama. U kladionicama se mogu vidjeti i muškarci i žene, i obrazovani i manje obrazovani, i stari i mladi, i djeca, i oni koji ne idu u džamiju, i oni koji samo nekad idu u džamiju. Žalosno je, ali u kladionice idu i oni koji skoro redovito idu u džamiju i koji su, inace, dobri muslimani.
Cudno je vidjeti covjeka ili ženu sa muslimanskim imenom kako petkom navecer spominje Boga prije nego li zagrebe, ili se zahvaljuje Bogu nakon što dobije odredeni iznos. Ljudi, izgleda, ne shvataju da to ima više veze sa šejtanom a ne s Bogom. Ne shvataju ljudi da se Bogu ne treba zahvaljivati zbog uradenog harama, nego da od Boga treba tražiti da nas udalji od tog harama.
Centralna tema razgovora mnogih je kladenje - šta je ko zaokružio, koliko je ko uplatio, koliko je kome falilo da osvoji odredeni iznos.
Neki su ipak svjesni da je igranje na srecu haram pa taj haram nastoje djelimicno oprati ili ublažiti isticanjem kako ce citav, ili odredeni iznos dobitka podijeliti u humanitarne svrhe, npr. za gradnju džamije. Izgleda da ljudi ne poznaju šerijatsko pravilo po kome cilj ne opravdava sredstvo. Ne može se ucestvovati u haramu da bi se podržao neki plemeniti cilj. Za one koji imaju altruisticke namjere bolje bi bilo da u hajr daju onu marku ili dvije koji daju za listic nego da igraju i planiraju dati citav osvojeni iznos u korisne svrhe.
Licno poznajem neke ljude koji svaki dan daju najmanje po dvije marke na ime kladenja. Godišnje je to preko šesto ili sedamsto maraka. Takvih je zaista mnogo. Takvi, uglavnom, i ne žale izgubljeni novac. Cak i kada nekada nešto dobiju, sigurno je da više izgube. A kada se u džamiji zatraži sergija za korisne svrhe, mnogi se žale kako su sergije ucestile, ili govore kako se ni u džamiju ne može doci bez para. Sigurno je da takvi ne dadnu ni deseti dio od onoga što daju u kladionicu. Oni nece da prihvate da ono što se da u ime Boga bude višestruko vraceno, još na dunjaluku, a ono što se haram stekne bude izgubljeno tamo gdje se i ne nadamo.
Poštovani džema'ate!
>Budimo svjesni da je koristan novac samo onaj koji zaradimo svojim radom, na halal nacin!
>Budimo svjesni da ce nam Bog podariti nafaku i zadovoljstvo onim što imamo ako se strpimo u neimaštini!
>Budimo svjesni da igre na srecu nude samo iluzije o bogastvu i lahkoj dobiti koje nas udaljavaju od ozbiljnog planiranja buducnosti i mukotrpnog rada!
>Budimo svjesni da cemo pred Bogom odgovarati o nacinu sticanja i trošenja svog imatka!
Podsjetit cu i sebe i vas na hadis kojeg sam navodeo proslog petka na hutbu, a u tom hadisu Muhammed a.s., kaze: "Covjek se nece pomaknuti sa svoga mjesta na Sudnjem danu, dok ne bude pitan za cetvero: za mladost kako ju je proveo, za život u šta ga je potrošio, za imetak kako ga je stekao i kako ga je potrošio i za znanje koje je stekao, šta je s njim uradio."
Razmislimo o današnjoj hutbi! Ukoliko spadamo medu one koji svoju nafaku traže na spomenute, nedozvoljene nacine, okanimo se toga kako bismo sacuvali svoju vjeru. Prenesimo ovu poruku i drugima, posebno nasoj omladima i onima koji drže i otvaraju objekte sa igrama na srecu cak i u blizini škola te na najprometnijim mjestima, u gradovima a i po selima. Nemojmo ostati gluhi i slijepi na ovo sve prisutnije zlo jer je dužnost muslimana da na zlo koje vidi reaguje na jedan od tri nacina: da ga ukloni rukom, da ga osudi svojim jezikom ili da ga, barem, osudi svojim srcem.
Molimo Allaha dž.š., da nas ucini od onih koji se klone ovih zala i koji svoju nafaku traže iskljucivo na dozvoljen nacin,
